Synonymes: gnuiven, in zijn vuistje lachen
| Parti du discours | verbe |
|---|
| Prononciation | /ˈɣnɪfələ(n)/ |
|---|
| Césure | gnif·fe·len |
|---|
Conjugaison
| Indicatif |
|---|
| Présent | Passé |
|---|
| (ik) gniffel | (ik) gniffelde |
| (jij) gniffelt | (jij) gniffelde |
| (hij) gniffelt | (hij) gniffelde |
| (wij) gniffelen | (wij) gniffelden |
| (jullie) gniffelen | (jullie) gniffelden |
| (gij) gniffelt | (gij) gniffeldet |
| (zij) gniffelen | (zij) gniffelden |
| Subjonctif |
|---|
| Présent | Passé |
|---|
| (dat ik) gniffele | (dat ik) gniffelde |
| (dat jij) gniffele | (dat jij) gniffelde |
| (dat hij) gniffele | (dat hij) gniffelde |
| (dat wij) gniffelen | (dat wij) gniffelden |
| (dat jullie) gniffelen | (dat jullie) gniffelden |
| (dat gij) gniffelet | (dat gij) gniffeldet |
| (dat zij) gniffelen | (dat zij) gniffelden |
| Impératif |
|---|
| Singulier/Pluriel | Pluriel |
|---|
| gniffel | gniffelt |
| Participes |
|---|
| Participe présent | Participe passé |
|---|
| gniffelend, gniffelende | (hebben) gegniffeld |