| Parte del discorso | adjective |
|---|---|
| Sillabazione | ob·stin·a |
| Singolare | Plurale | |
|---|---|---|
| Nominativo | obstina | obstinaj |
| Accusativo | obstinan | obstinajn |
| catalano | obstinat |
|---|---|
| faroense | treiskur |
| finlandese | itsepäinen |
| francese | obstiné; tenace; têtu |
| frisone di Saterland | oainsinnich; hädnäkkich; hädnäkked; diesich; wärrääged |
| inglese | obstinate; stubborn; dogged; headstrong; inveterate; wilful; balky |
| italiano | ostinato |
| olandese | halsstarrig; hardnekkig; koppig; stijfhoofdig; verbeten; verstokt; stijfkoppig; obstinaat; eigenzinnig |
| portoghese | birrento; obstinado; teimoso |
| spagnolo | acérrimo; terco; tozudo |
| tedesco | eigensinnig; halsstarrig; hartnäckig; starrköpfig; trotzig |