Wortart | Verb |
---|---|
Aussprache | /ˈɔpknɑpə(n)/ |
Trennung | op·knap·pen |
Indikativ | |
---|---|
Präsens | Präterium |
(ik) knap op | (ik) knapte op |
(jij) knapt op | (jij) knapte op |
(hij) knapt op | (hij) knapte op |
(wij) knappen op | (wij) knapten op |
(jullie) knappen op | (jullie) knapten op |
(gij) knapt op | (gij) knaptet op |
(zij) knappen op | (zij) knapten op |
Konjunktiv | |
Präsens | Präterium |
(dat ik) opknappe | (dat ik) opknapte |
(dat jij) opknappe | (dat jij) opknapte |
(dat hij) opknappe | (dat hij) opknapte |
(dat wij) opknappen | (dat wij) opknapten |
(dat jullie) opknappen | (dat jullie) opknapten |
(dat gij) opknappet | (dat gij) opknaptet |
(dat zij) opknappen | (dat zij) opknapten |
Partizipien | |
Präsenspartizip | Perfektpartizip |
opknappend, opknappende | (zijn) opgeknapt |
Esperanto | rebonfarti |
---|